"Moramo se vratiti na rusko-ukrajinske pregovore od 29. ožujka u Istanbulu, gdje su ukrajinski pregovarači praktično pristali na ruske zahtjeve i dogovorili okončanje sukoba. Rusi su tada povukli svoje snage iz okolice Kijeva i sa sjevera Ukrajine, ali onda je došlo do preokreta: kako je 5. svibnja izvijestio list “Ukrajinska pravda”, u Kijev je 9. travnja iznenada stigao britanski premijer Boris Johnson, koji je Zelenskom poručio da nikakvih pregovora s Putinom ne može biti i da se borbe moraju nastaviti.
Ukrajinska strana nakon toga je obustavila pregovore, a britanski obavještajci u svojim su dnevnim izvještajima – koje prenose svi zapadni mediji, uključujući i hrvatske – to rusko povlačenje snaga stali tumačiti kao da je “Ukrajina porazila i odbacila Ruse od Kijeva”, što je u europskoj javnosti stvorilo lažnu i neutemeljenu euforiju da David ipak može pobijediti Golijata.
Britanskom poticanju rata samo dva tjedna nakon Johnsona pridružio se i američki ministar obrane Lloyd Austin, koji je 25. travnja u Poljskoj novinarima priznao da glavni cilj slanja oružja u Ukrajinu nije pomoći Ukrajini, nego oslabiti Rusiju. - Želimo vidjeti Rusiju oslabljenu do te mjere da ne može izvoditi stvari poput ove invazije na Ukrajinu – rekao je tada Austin.
Nakon tih britansko-američkih proklamacija o nastavku rata ruska vojska je ubacila u “višu brzinu” i stala metodički mljeti osam godina utvrđivane ukrajinske bunkere u Donbasu, nanoseći braniteljima strahovite gubitke od po 1000 ljudi"