Ugovori četnika sa vlastima NDH sklopani su sledeæim redom:
Momčilo Ðujiæ, Brane Bogunoviæ i Pajo Popoviæ su decembra 1941. godine prvi otišli na pregovore kod župana Davida Sinčiæa u Kninu.[6]
Uroš Drenoviæ, komandantom četničkog odreda »Kočiæ« sklopio je sporazum sa NDH u Mrkonjiæ Gradu 27. aprila 1942.[7]
Lazar Tešanoviæ, komandant četničkog bataljona »Mrkonjiæ«, sklopio je sporazum sa NDH 23. maja 1942.
Cvijetin Todiæ i Savo Božiæ, zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 28. maja 1942. u selu Lipac[8][9][10]
Predstavnici Majevičkog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 30. maja 1942.[11]
Rade Radiæ, zapovednik četničkog odreda "Borja" sklopili su sporazum sa vlastima NDH 9. juna 1942.[12]
Slavko Bjelajac i Jovan Daboviæ, četnički zapovjednici iz kotarske oblasti Otočac, postigli su sporazum 17. prosinca 1942. godine.[6][13]
Četnici se obavezuju na:
priznanje NDH i njenog poglavnika;
prekid svih neprijateljstava sa civilnim i vojnim vlastima NDH;
pružanje borbene podrške oružanim snagama NDH u borbi protiv partizana;
pomoæ organima NDH pri uspostavi reda i izgradnji državnog aparata;
dopuštenje i pružanje pomoæi civilnim i vojnim organima NDH pri vršenju istrage zločina protiv života i imovine građana bez obzira na vjersku pripadnost na četničkoj teritoriji;
neki sporazumi su uključivali i "interniranje nepoæudnih koji bi sporazum ometali".[6]
Hrvatske vlasti se obavezuju da æe:
prepustiti četnicima samoupravu na njihovoj teritoriji, uz kontrolu organa NDH;
dozvoliti četnicima nošenje oružja radi borbe protiv partizana;
snabdijevati četnike municijom;
zbrinjavati četnike ranjene u borbi protiv partizana u bolnicama NDH;
pomagati udovice i siročad četnika poginulih u borbi protiv partizana;
dozvoliti neometan promet robe i osoba, kao i ostalim građanima.“[14]
Buduæi da su nemačke vojne vlasti imale taktičku komandu u ovoj oblasti, legalizovani četnici su potpisivanjem ugovora sa vlastima NDH stupile pod njihovu taktičku komandu.
(Uroš Drenoviæ nazdravlja uspešan sporazum sa snagama NDH) - glej 2. tocko zgoraj
(Nemački oficir, četnički komandant i ustaški gvardijan u Karinu kod Obrovca krajem 1943)
(Cetnici i domobrani)
(Četnici javljaju vlastima NDH i Nijemcima u Mrkonjiæ Gradu ("Varcar Vakufu") da partizani održavaju zbor kod crkve u Vrbljanima (na Ilindan, 2. 9. 1943.) i traže njihovo bombardovanje)
Momčilo Ðujiæ, Brane Bogunoviæ i Pajo Popoviæ su decembra 1941. godine prvi otišli na pregovore kod župana Davida Sinčiæa u Kninu.[6]
Uroš Drenoviæ, komandantom četničkog odreda »Kočiæ« sklopio je sporazum sa NDH u Mrkonjiæ Gradu 27. aprila 1942.[7]
Lazar Tešanoviæ, komandant četničkog bataljona »Mrkonjiæ«, sklopio je sporazum sa NDH 23. maja 1942.
Cvijetin Todiæ i Savo Božiæ, zapovjednici Ozrenskog i Trebavskog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 28. maja 1942. u selu Lipac[8][9][10]
Predstavnici Majevičkog četničkog odreda sklopili su sporazum sa vlastima NDH 30. maja 1942.[11]
Rade Radiæ, zapovednik četničkog odreda "Borja" sklopili su sporazum sa vlastima NDH 9. juna 1942.[12]
Slavko Bjelajac i Jovan Daboviæ, četnički zapovjednici iz kotarske oblasti Otočac, postigli su sporazum 17. prosinca 1942. godine.[6][13]
Četnici se obavezuju na:
priznanje NDH i njenog poglavnika;
prekid svih neprijateljstava sa civilnim i vojnim vlastima NDH;
pružanje borbene podrške oružanim snagama NDH u borbi protiv partizana;
pomoæ organima NDH pri uspostavi reda i izgradnji državnog aparata;
dopuštenje i pružanje pomoæi civilnim i vojnim organima NDH pri vršenju istrage zločina protiv života i imovine građana bez obzira na vjersku pripadnost na četničkoj teritoriji;
neki sporazumi su uključivali i "interniranje nepoæudnih koji bi sporazum ometali".[6]
Hrvatske vlasti se obavezuju da æe:
prepustiti četnicima samoupravu na njihovoj teritoriji, uz kontrolu organa NDH;
dozvoliti četnicima nošenje oružja radi borbe protiv partizana;
snabdijevati četnike municijom;
zbrinjavati četnike ranjene u borbi protiv partizana u bolnicama NDH;
pomagati udovice i siročad četnika poginulih u borbi protiv partizana;
dozvoliti neometan promet robe i osoba, kao i ostalim građanima.“[14]
Buduæi da su nemačke vojne vlasti imale taktičku komandu u ovoj oblasti, legalizovani četnici su potpisivanjem ugovora sa vlastima NDH stupile pod njihovu taktičku komandu.
(Uroš Drenoviæ nazdravlja uspešan sporazum sa snagama NDH) - glej 2. tocko zgoraj
(Nemački oficir, četnički komandant i ustaški gvardijan u Karinu kod Obrovca krajem 1943)
(Cetnici i domobrani)
(Četnici javljaju vlastima NDH i Nijemcima u Mrkonjiæ Gradu ("Varcar Vakufu") da partizani održavaju zbor kod crkve u Vrbljanima (na Ilindan, 2. 9. 1943.) i traže njihovo bombardovanje)